Prof. dr. Melisa Lelić: „Svaka tačka pod mikroskopom – nosi život“

U svijetu medicine, postoje predmeti koji predstavljaju svojevrsni most između apstraktnog znanja i stvarnosti ljudskog tijela. Jedan od njih je Histologija i embriologija – nauka koja uči studente medicine da “čitaju” tkiva, slojeve i ćelije, otkrivajući mikroskopski svijet koji čini temelj života. O ovim temama razgovarali smo s dr. med. sc. Melisom Lelić, profesoricom i prodekanicom za nastavu na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.

“Zadovoljstvo je raditi sa mladim ljudima koji su svjesno izabrali da svoj život posvete liječenju i unapređenju zdravlja. Njihove ambicije su zdrave i zasnovane na spremnosti na cjeloživotno učenje,” ističe profesorica Lelić.

Predmet Histologija i embriologija studentima pruža priliku da zavire u najdublje strukture ljudskog organizma — „ćeliju po ćeliju, sloj po sloj“. Iako na prvi pogled zvuči apstraktno, upravo tu počinje razumijevanje onoga što kasnije u kliničkoj praksi nazivamo životom i bolešću.

“Na vježbama posmatramo takozvane ‘školske preparate’ – izrađene od zdravih uzoraka tkiva ili organa. Svaka ta mikroskopska ‘tačka’ ima svoje značenje, a student kroz nju uči da prepozna red, strukturu i povezanost elemenata koji čine jedan organ.”Profesorica voli reći da su to „tačke koje život znače“. Jer, dok se pod mikroskopom vidi tek obojeni uzorak, u stvarnosti se gleda sama srž života.
Zanimljivo je da se upravo kroz ovaj predmet studenti prvi put susreću s onim što kasnije postaje osnova dijagnostike – sposobnošću da se „vidi“ ono što oku nije vidljivo. Histologija je, dakle, svojevrsna škola strpljenja i pažnje, ali i podsjetnik da medicina počinje u mikroskopu.

Profesorica Lelić studentima često ističe važnost kontinuiranog učenja:

“Histologija se lako pamti, ali se brzo zaboravlja. Zato je ključno razumjeti obrasce građe – primjerice, razliku između šupljih i solidnih organa – jer se ti obrasci stalno ponavljaju u našem organizmu.”

Studentima savjetuje da ne uče “previše, odjednom”, već da stvaraju vlastiti vizuelni “histološki atlas” kroz bilješke i skice sa vježbi. Naučno je dokazano da kombinovanje gledanja i crtanja histoloških preparata poboljšava memorisanje i razumijevanje za čak 30%, jer se aktiviraju vizuelni i motorički centri mozga — isti oni koji sudjeluju u formiranju dugoročnog pamćenja.

Kada govori o literaturi, profesorica preporučuje poseban pristup — istraživački, a ne samo akademski:

“Histološki i embriološki atlasi sa specijalnim bojenjima otkrivaju detalje koji se standardnim metodama često ne vide. Imunohistohemijska bojenja, primjerice, omogućila su da identifikujemo određene ćelijske populacije po sastojcima citoplazme ili aktivnosti enzima. Time je histologija postala temelj modernih medicinskih istraživanja.”

Histologija i embriologija nisu samo ispiti koje treba položiti — to su predmeti koji oblikuju način na koji budući ljekari vide svijet. Ispod svakog mikroskopa, u svakoj obojenoj “tački”, krije se priča o životu, organizaciji, ali i savršenstvu ljudskog tijela.