Dr. BELKISA HASANOVIĆ: Primjer truda, upornosti i ljubavi prema medicini

Belkisa Hasanović je bivša studentica našeg fakulteta, a veliku popularnost na društvenim mrežama je stekla nakon diplomiranja, kada je fakultet završila sa prosjekom 10,00.

Intervju sa dr. Hasanović Belkisom prenosimo vam u potpunosti.

1. Šta Vas je motivisalo da odaberete medicinu kao svoju životnu profesiju i kako ste znali da je „to-to“ kada je u pitanju medicina?

Odabir budućeg zanimanja za sve nas predstavlja važnu prekretnicu u životu, te mnogi od nas imaju dilemu prilikom odabira i upisa određenog studija. U mom slučaju, želja da upišem Medicinski fakultet se prosto spontano javila još od „malih nogu“, zbog čega sam po završetku osnovne škole usmjerila svoje interesovanje i upisala Srednju medicinsku školu u Tuzli. Kroz srednju školu dodatno sam zavoljela medicinu kao oblast i definitivno donijela odluku za upis Medicinskog fakulteta. Nisam imala neki plan B šta uraditi ukoliko ne uspijem upisati željeni fakultet, nisam jednostavno željela da razmišljam u tom smjeru. Uz mnogo truda i pripreme za prijemni ispit, uspjela sam upisati fakultet koji sam priželjkivala. Kako su godine u toku studija prolazile, mogla sam uvidjeti da sam donijela ispravnu odluku i da je medicina nešto što mene ispunjava, te da ću posao doktora medicine obavljati sa velikim zadovoljstvom. 

2. Koji su bili najveći izazovi tokom studija i kako ste ih prevazišli? Jeste li ikada pomislili da medicina možda nije pravi izbor?

Može se reći da je svaki ispit bio izazov za sebe. Pored toga, tu su i izazovi koje pred nas stavlja društvo sa raznoraznim pitanjima: „kada ćeš završiti fakultet?“, „da li razmišljaš o odlasku negdje vani?“ i brojna slična pitanja. U svemu tome, važno je prihvatiti izazove koji se nađu pred nama, i prihvatiti da se neće sve uvijek odvijati onako kako smo zamislili i kako želimo. Moj stav jeste da svako ide nekim svojim putem u životu, i da sve što se desi, dešava se s razlogom, a svaku izgubljenu bitku zaboravite dobijenim ratom. A što se tiče pitanja da li sam ikada pomislila da medicina nije pravi izbor, moram priznati da je tu uvijek prisutan strah da li ću adekvatno odgovoriti svim zadacima u opisu svog radnog mjesta, ali to pripisujem osjećaju odgovornosti a ne bilo kakvoj nedoumici. 

3. Kako ste uspjeli održati visok prosjek tokom cijelog studija? Imate li posebne metode učenja?

Iza postignutog uspjeha stoji mnogo truda, rada i odricanja, ali u svemu tome željela bih istaći kontinuitet. Uz sve navedeno, veoma je važno imati jasan cilj. Kao što sam već spomenula, „od malih nogu“ sam znala čime se želim baviti, te sam shodno tome kroz cijelo svoje obrazovanje nastojala postići što bolje rezultate koji bi mi omogućili da u svom stručnom usavršavanju pređem u iduću razinu. Ne mogu reći da sam imala neku posebnu metodu učenja, jednostavno tu je bila izrazita želja za vlastitim napredovanjem, te ambicija za usvajanjem novog znanja kako bih se u danu kada se zaposlim na što lakši način adaptirala na zadatke i odgovornost koju sa sobom nosi moje radno mjesto. 

4. Da li je bilo trenutaka kada ste se osjećali preopterećeno i kako ste se nosili s tim pritiskom? Smatrate li da je nivo stresa kod studenata pod kontrolom i kako biste savjetovali mlađim kolegama da se nose sa stresom?

Medicinski fakultet sa sobom nosi mnogo obaveza i odgovornost, te mnogo izazova sa kojima se mi „hvatamo u koštac“. Tu je naravno prisutan svakodnevni stres kojem smo izloženi, uključujući raznorazne probleme koji se gomilaju, brige i teškoće za koje nismo u stanju da se uvijek sami i na adekvatan način izborimo s njima. Svakako da je bilo trenutaka kada su mi sve te stvari predstavljale opterećenje, te bih u tim momentima izdvojila podršku koju sam imala od strane svoje porodice, bez kojih cijelo ovo iskustvo ne bi bilo potpuno. Veliku zahvalnost na prvom mjestu dugujem svojim roditeljima, koji su uvijek bili tu uz mene, i koji su vjerovali u mene u situacijama kada ni sama nisam bila svjesna svojih sposobnosti. Pored toga, veoma je važno imati uz sebe iskrene prijatelje sa kojima možete podijeliti poteškoće kroz koje prolazite, i da jedni drugima budete potpora u svim izazovima koji se nađu pred vama. Tako da savjet mlađim kolegama jeste da svoje probleme verbalizuju sa sebi bliskim ljudima te da ih na taj način procesuiraju, a svakako da uz sve to dobro dođe i neki hobby kao relaksacija nakon napornog dana. 

5. Kakvi su Vaši planovi za dalji profesionalni razvoj nakon završetka fakulteta? Gdje se vidite za 10 godina kada je u pitanju Vaša karijera?

Planovi za budućnost podrazumijevaju dalji rad na profesionalnoj afirmaciji kako bih bila što bolja u okviru djelatnosti koju obavljam. Trenutno sam studentica prve godine trećeg ciklusa Medicinskog fakulteta pod nazivom „Biomedicina i zdravstvo“, tako da se nadam da ću zabilježiti i određene uspjehe u okviru naučno-istraživačkog rada. Radujem se što ću u toku ljetnog semestra tekuće akademske godine, obnašati i funkciju asistenta na Katedri za anatomiju. Svakako moja velika želja jeste i posjeta velikim svjetskim centrima radi sticanja novih znanja i vještina, koje bih svakako iskoristila u smislu implementacije u naš zdravstveni sistem. Gdje se tačno vidim za 10 godina kada je karijera u pitanju, pa neka to bude za početak da se vidim kao jednog specijalistu koji doprinosi svojoj zajednici i koji nesebično dijeli svoje znanje sa mlađim naraštajima.