Prof. dr. MIRSADA HUKIĆ, akademik: Svaki, pa i najduži put počinje jednim eksperimentom
U ovom broju smo imali priliku razgovarati sa acc.prof.dr. Mirsadom Hukić. Intervju prenosimo u potpunosti.
- Vaša karijera je ona kakvu bi, sigurni smo, poželjeli mnogi koji dijele Vaše vrijednosti i ambicije. Vjerujemo da nije lako briljirati na svim poljima u životu, ali Vi to uspijevate. Kako balansirate između privatnog života i profesionalnih obaveza, s obzirom na to da ste izuzetno ostvarena žena u svojoj karijeri, ali i kao majka?
Kao da postoji nevidljivi društveni mikroskop pod kojim se isključivo ženski uspjeh secira na komponente porodične i profesionalne ravnoteže. Ova asimetrija u postavljanju pitanja nije slučajna; ona je simptom duboko ukorijenjenih rodnih stereotipa koji od žena zahtijevaju stalno opravdavanje njihovih izbora. Ipak, u mom slučaju, porodica i karijera nikada nisu bile varijable u jednačini za nulu i sumu. Ishod je uvijek bio komplementarni aspekti iste životne filozofije.
Dok su popodnevni sati bili posvećeni dječjem smijehu i kreativnim eksperimentima koji su na prvi pogled podsjećali na igru, a u suštini predstavljali prve lekcije o naučnoj metodi, noćni sati su bili rezervisani za ozbiljnu analizu podataka i pisanje radova, predavanja, knjiga, projekata. Paradoksalno, upravo je ta dijalektička igra između majčinske nježnosti i naučne strogosti omogućila da razvijem jedinstven pristup u medicini, u kojem sam kvantitativnu preciznost balansirala sa kvalitativnim razumijevanjem ljudskog iskustva.
Moj laboratorij nije bio ograničen samo na sterilne zidove istraživačke ustanove. Protezao se i u našem domu, gdje su djeca bila podsticana na kritičko razmišljanje, postavljala pitanja koja su ponekad dovodila u pitanje i moje vlastite pretpostavke. Na službenim putovanjima, koja smo često pretvarali u obrazovne ekspedicije, cijela porodica je bila moj najdraži tim. Suprug kao ravnopravni partner u ovom poduhvatu, djeca kao najiskreniji kritičari i istraživački, pomoćnici.
Moje iskustvo samo potvrđuje kako majčinstvo i naučni rad ne samo da su kompatibilni, već se međusobno obogaćuju. Svaka majčina intuicija podstiče novu hipotezu, svaka strogost discipline pruža okvir za bolje roditeljstvo.
- Poznati ste po svojim uspjesima, ali uspjeh nikada ne dolazi sam od sebe. Koje osobine smatrate ključnim za postizanje uspjeha u bilo kojoj oblasti?
Uspjeh često dolazi iz interakcije između naših unutrašnjih predispozicija i spoljašnjih prilika. Srž uspjeha leži u strasti, radoznalosti i disciplini. Strast nas inspiriše, radoznalost nas pokreće, a disciplina pomaže da svoj potencijal pretvorimo u majstorstvo. Bez hrabrosti da se suočimo sa neizvesnošću i kreativne upornosti da prepreke pretvorimo u prilike, uspjeh ostaje nedostižan. Najveća dostignuća rijetko su solo podvizi; ona su plod kolektivne inteligencije, gdje komunikacija i saradnja nadmašuju čak i najbistriji individualni um.
- Da niste postali mikrobiolog, čime biste se bavili?
Iako sam svoju strast pronašla u mikrobiologiji, moja znatiželja uvijek poseže za zvijezdama – da nisam postala doktorica, vjerojatno biste me našli u nekom opservatoriju kako dešifriram poruke svemirskih dubina!
- Koji su Vaši omiljeni načini za opuštanje i bijeg od stresa?
Ništa me ne ispunjava toliko kao igra sa djecom. U tom čarobnom prostoru, gdje me prihvataju kao sebi ravnu, gdje njihova mašta postaje i moj vodič, sve tegobe svakodnevice se rasprše. Zajedno stvaramo svijet u kojem dobrota, radost i čudo uvijek pobjeđuju. Ja u tom trenutku postajem što god poželim: vila, vještica, astronaut ili čak, najstrašnije od svega, odrasla osoba koja se još uvijek divi svijetu, beskrajno slobodna i potpuno sretna!
- Osim što ste vrhunski profesionalac u svom poslu, Vi ste i žena u savremenom društvu. Kako je biti žena u medicini? Jeste li se tokom karijere susreli s preprekama koje smatrate da ne biste imali da ste muškarac?
Odrasla sam u sistemu gdje smo se oslovljavali sa ‘drugarice’ i ‘drugovi’, ali te riječi nisu bile prazne, stvarno smo osjećali jednakost. Moje komunikacijske vještine, podstaknute ženskom intuicijom, omogućile su mi da gradim iskrene i korektne odnose, a rezultati mog rada su mi obezbijedili poštovanje kolega i okoline. Na profesionalnom planu, postigla sam gotovo sve što sam zamislila, a rodna pitanja nisu bila prepreka. Naprotiv, često sam osjećala da ženstvenost donosi određene prednosti.
Međutim, bojim se da danas nije tako. Sve je manje žena na rukovodećim mjestima, kako u naučnoj zajednici, tako i u društvu uopšte. Da li se žene danas dobrovoljno povlače, ili je stvoren ambijent u kom nisu dobro došle? U svakom slučaju, u Bosni i Hercegovini postoji mnogo žena koje imaju moć da biraju, budu birane i mijenjaju društvo na bolje.
- Šta biste poručili mladima u Bosni i Hercegovini koji žele da se bave naučnim radom? Odakle početi, kada i kako? Na šta bi prvo trebali obratiti pažnju?
Ako želite da se bavite naukom, prvo se zaljubite u pitanja na koja još nema odgovora. Nauka zahtjeva strpljivost, radoznalost i hrabrost da posumnjate u ono što svi znaju. Ne bojite se grešaka, jer svaki eksperiment koji ne daje očekivani rezultat zapravo otkriva nešto novo. Tražite mentore, ali ne i gotove odgovore. I najvažnije, vjerujte da rezultati vašeg rada, ma koliko skromni izgledali, mogu doprinijeti širem sagledavanju i rješavanju problema ili otvoriti nova poglavlja ljudskog znanja.
Svijetu su najpotrebniji uporni sanjari koji ne prestaju da traže dokaze. Krenite putem koji vas uzbuđuje. Svaki, pa i najduži put počinje jednim eksperimentom.
