SEKCIJA ZA JAVNO ZDRAVSTVO: Edukativno predavanje na temu rijetkih bolesti

Danas je održano edukativno predavanje u sklopu Sekcije za javno zdravstvo pod nazivom “Rijetke bolesti: Od dijagnoze do terapije”.

Predavanje je vodila prim. mr. med. sci. Mensuda Hasanhodžić, specijalista pedijatrije i subspecijalista medicinske genetike, koja je studentima govorila o rijetkim bolestima u svijetu, ali i u našoj zemlji, kako se te bolesti otkrivaju i način njihovog liječenja ili tretiranja.

Koordinatorica Sekcije za javno zdravstvo Ajla Mušić na pitanje zbog čega je sekcija organizirala ovo predavanje odgovara: “Inspiraciju za ovo predavanje pronašli smo u činjenici da se o rijetkim bolestima ne govori dovoljno, uprkos njihovom značajnom uticaju na živote oboljelih i njihove porodice. Na medicinskom fakultetu ne postoji poseban predmet koji bi se bavio ovom temom, što dodatno naglašava potrebu za širim obrazovanjem budućih ljekara u ovom području. Osim toga, predavanje je bilo i jedan od načina obilježavanja Svjetskog dana rijetkih bolesti, koji se svake godine obilježava 28. februara, s ciljem podizanja svijesti o izazovima s kojima se suočavaju pacijenti i zdravstveni profesionalci.”

Šta je bio cilj ovog predavanja i da li je on ispunjen, otkrila nam je u nastavku: “Primarni cilj bio je upoznati studente s fundamentalnim aspektima rijetkih bolesti, s posebnim naglaskom na izazove u njihovoj dijagnostici i terapiji u Bosni i Hercegovini. Također, željeli smo prikazati kako se pristup liječenju konstantno unapređuje, te kako napredak u farmakologiji i medicini omogućava sve veću dostupnost terapije. Smatramo da je edukacija budućih ljekara o rijetkim bolestima ključna za rano prepoznavanje i pravovremenu intervenciju, što može značajno poboljšati ishode liječenja.”

Koordinatorica za kraj dodaje: “Odziv je bio izuzetno dobar, posebno uzimajući u obzir da je predavanje održano u večernjim satima i tokom vikenda. Ovaj interes studenata dodatno potvrđuje važnost teme i njihovu spremnost da se educiraju o područjima medicine koja možda nisu uvijek u fokusu formalnog obrazovanja, ali su od suštinskog značaja za kliničku praksu.”