Prof. dr. med. sc. AIDA ŠEHANOVIĆ: Novosti iz svijeta neurologije

Ovog mjeseca smo u našem časopisu ugostili prof. dr. med. sc. Aidu Šehanović. Govorili smo o Tuzlanskim neurološkim susretima, projektu Tuzla Brain Week i mnogim drugim temama koje možete pročitati u nastavku.

Klinika za neurologiju Univerzitetskog kliničkog centra (UKC) Tuzla postala je prvi centar u Bosni i Hercegovini koji je započeo liječenje spinalne mišićne atrofije (SMA) lijekom nusinersen kod odraslih pacijenata. Ovaj lijek, poznat pod komercijalnim nazivom Spinraza, sadrži aktivnu tvar nusinersen i pripada skupini lijekova poznatih kao protusmjerni oligonukleotidi. Nusinersen djeluje tako što povećava proizvodnju proteina SMN (survival motor neuron) koji je ključan za zdravlje motornih neurona. Ova terapija može usporiti napredovanje bolesti i poboljšati funkcionalne sposobnosti pacijenata.

Uvažena doktorica na pitanje o ovom poduhvatu govori: “Preduslov za primjenu nusinersena u našoj Ustanovi je svakako da je registrovan u Agenciji za lijekove BiH, i taj postupak je bio predhodno završen. Proces uvođenja ove terapije započeo je krajem decembra 2024. godine. Samom uvođenju lijeka prethodio je niz medicinskih postupaka za pripremu pacijenta. Nakon postavljanja indikacija i preporuke da pacijent može primiti lijek, slijedila je priprema administrativnih procedura (odobrenje fonda zdravstvenog osiguranja koji pokriva troškove liječenja, naša koordinacija sa menadžmentom UKC Tuzla u postupku nabavke lijeka, dostavljanje lijeka u bolničku apoteku). Kada su ispunjeni svi potrebni uslovi, pacijent je hospitaliziran u Klinici za neurologiju i pristupilo se postupku apliciranja nusinersena. Sama aplikacija je obavljena u Klinici za neurologiju po strogim tehničkim procedurama transporta lijeka, otvaranja ampule, popratne medicinske dokumentacije, sama procedura lumbalne punkcije i apliciranja, te propisane procedure uništenja ambalaže. Sve smo proveli po tačno propisanom protokolu. Tako smo nusinersen prvi put na prostoru BiH aplicirali odraslom pacijentu sa dijagnozom SMA, u preporučenoj dozi 12 mg (5 ml) po primjeni. Lijek se aplicira intratekalno (u likvorski prostor, u postupku lumbalne punkcije). Preliminarni rezultati liječenja nusinersenom sugerišu da terapija može imati pozitivan utjecaj na funkcionalne sposobnosti i kvalitetu života osoba oboljelih od SMA. Međutim, za detaljniju procjenu dugoročnih učinaka terapije kod našeg pacijenta potrebno je po protokolu napraviti testove i procjene nakon 3 a potom 6 mjeseci od primjene nusinersena.”

Održani su i 15. Tuzlanski neurološki susreti. Koje su ključne teme i zaključci prošlogodišnjeg skupa i kako ovi događaji doprinose razvoju neurologije u regiji, otkriva nam dr. Šehanović: “Petnaesti tuzlanski neurološki susreti održani 20. i 21. aprila 2024. godine u Tuzli okupili su eminentne stručnjake iz oblasti neurologije s ciljem razmjene najnovijih saznanja i iskustava. Ključna tema skupa je „Novosti u neurologiji“ s fokusom na najnovija dostignuća i istraživanja u neurološkoj praksi. Jedna od tema je upravo bila spinalna mišićna atrofija (SMA) s osvrtom na razmatranje  inovacije u dijagnostici i terapiji SMA, uključujući primjenu nusinersena, prvog lijeka odobrenog za liječenje ove bolesti. Obrađene su neurodegenerativne bolesti gdje je bilo diskusije o napretku u razumijevanju i liječenju bolesti poput Parkinsonove i Alzheimerove bolesti. Neuroimunološke bolesti su zauzele posebnu sesiju gdje smo imali vrlo važna predavanja po pitanju najnovijih pristupi u dijagnostici i terapiji bolesti poput multiple skleroze, mijastenije gravis, autoimunog encefalitisa. Svakako govorili smo o temama iz cerebrovaskularnih bolesti s osvrtom na nove smjernice u neuroimagingu i terapijskim protokolima. Zaključci skupa prevashodno se odnose da je potrebna edukacija i suradnja zdravstvenih radnika i saradnje među institucijama za unapređenje neurološke prakse. Naglašena je potreba za bržom implementacijom novih terapijskih opcija, poput nusinersena za SMA, dostupnost biološke terapije, imunomodulatora, važnost prevencije i liječenja komorbiditeta posebno kada je riječ o cerebrovaskularnim bolestima kao najčešćoj patologiji u neurološkoj praksi. Tuzlanski neurološki susreti su postali tradicionalno prilika za unapređenje neurološke nauke. Okupljanjem ljudi kojima je neurologija u srcu, Tuzlanski susreti daju već prepoznatljiv doprinos razvoju neurologije u regiji. Postali su podrška istraživanjima, s pozivom na veće ulaganje u istraživanja i kliničke studije kako bi se unaprijedio razumijevanje,  dijagnostika i liječenje neuroloških bolesti. Omogućuju stručnjacima da podijele iskustva i najnovija saznanja, s ciljem unaprijeđenja neurološke nauke.  U toku susreta učinimo usklađivanje kliničkih smjernica i protokola s međunarodnim standardima. Naravno, to je prilika koju ne propuštamo da ojačamo saradnju između različitih zdravstvenih ustanova i stručnjaka, što rezultira boljom zdravstvenom brigom za pacijente.”

Kada govorimo o Tuzlanskim neurološkim susretima, doktorica nam je otkrila ekskluzivnu informaciju, a to su datum i mjesto održavanja: “U tom trendu i ove godine najavljujemo 16.Tuzlanske neurološke susrete i evo Vama dajem ekskluzivno pravo da prvi objavite tu vijest. Održat će se 24. do 26. aprila u Hotelu Salis. Ove godine cilj je podignut za ljestvicu više, pa je tema susreta „Neurologija u 21. vijeku“. Odziv pozvanih predavača je vrlo veliki, a i registrovanih učesnika. Studentima je odlična prilika da na jednom mjestu dobiju najnovije informacije napretka neurološke nauke.”

Kako motivisati studente na učenje i izučavanje ove grane medicine, otkriva doktorica: “Motivacija studenata da se posvete neurologiji može biti izazov. Postoje različiti pristupi koji mogu biti vrlo efikasni. Počevši od teorijskih predavanja koja trebaju sadržavati najnovije informacije o temi, a potom kroz praktične vježbe povezivanje teorije sa praksom (uvođenje studenata u stvarne kliničke slučajeve, aktivan pristup u praktičnim vještinama neurološkog pregleda). Pokazivanje kako neurologija direktno utiče na živote pacijenata i njihove porodice može ih podstaći da shvate važnost ove oblasti. Zatim kroz razne inspirativne priče (npr. predstavljanje istorije uspješnih neurologa i njihovih postignuća, poput Sigmunda Freuda u neuropsihologiji ili modernih istraživača koji rade na neurodegenerativnim bolestima, mogu biti vrlo inspirativn). Uvijek naglašavam da je jako važno da u pristupu pacijentu imaju razvijen interdisciplinarni pristup, da se povezuju sa drugim disciplinama. Tu nastojim pokazati kako je  neurologija u uskoj interakciji s psihijatrijom, genetikom, psihologijom, kardiologijom, imunologijom, neurohirugijom, fizijatrijom i drugim granama medicine. Da studenti shvate kako je neurologija povezana s mnogim aspektima medicine i života. Svakako stavljam naglasak na inovacija i budućnost. Napredak u terapijama i tehnologijama je svakim danom sve prisutniji. Razgovor o najnovijim terapijama, kao što su genetske terapije za spinalnu mišićnu atrofiju (SMA) ili tehnologije poput neurostimulacije, može pokazati studentima da neurologija nije prošlost, već oblast koja se brzo razvija i koja nudi mnoge uzbudljive mogućnosti. Neurologija je dinamična i često izazovna disciplina, a ako studenati prepoznaju izazove kao priliku za rast može biti ključni pokretač njihovog razvoja, što bi obogatilo naše društvo u cjelosti. Na primjer, dijagnostikovanje neuroloških bolesti koje se ne mogu lako prepoznati može biti intelektualno stimulirajuće. Podsticanje istraživačkog duha kroz lične primjere i primjere mojih saradnika. Ohrabrivanje studenata da učestvuju u istraživanjima na polju neurologije ili da sami pokrenu istraživačke projekte može ih motivisati da istraže ovu oblast dublje. To često radimo na Klinici za neurologiju kroz prezentacije i konferencije. Tako upravo učešće u neurološkim susretima i konferencijama može biti odlična prilika za studente da vide kako se teorija primenjuje u stvarnom svijetu, kao i da upoznaju ljude iz struke koji ih mogu inspirisati. Ne manje važna tema je povezivanje sa socijalnom odgovornošću, njihova mogućnost da utiču na društvo, jer neurologija se bavi bolestima koje pogađaju široke društvene grupe, poput Parkinsonove bolesti, Alzheimerove bolesti i epilepsije. Shvatanje značaja znanje i vještine potrebnih za pomoć pacijentima i njihovim porodicama, je još jedan motiv da neurologija bude jedna od interesnih medicinskih zanimanja. Kod svakog budućeg ljekara nastojim podsticati empatiju prema pacijentima. Vrlo često u neurologiji se srećete s pacijentima koji pate od ozbiljnih i dugotrajnih bolesti. Razvijanje empatije prema pacijentima može studentima pomoći da shvate emocionalnu i profesionalnu vrijednost specijalizacije, što može biti ključ za dugoročnu motivaciju. Svi ovi pristupi mogu pomoći studentima da uoče značaj neurologije i pronađu svoj interes za ovu specijalnost, jer neurologija nije samo izazov, već i prilika da se utiče na životne kvalitete mnogih ljudi.”

Kada su u pitanju neurološka oboljenja, dolazimo i do izazova u dijagnostici i liječenju, o tome nam dr. Šehanović kaže sljedeće: “Dijagnostika i liječenje neuroloških bolesti suočavaju se s brojnim izazovima zbog same kompleksnosti ljudskog mozga i nervnog sistema. Neurolog se često nalazi pred pacijentom koji ima nespecifične ili blage početne simptome (kao kod npr. Parkinsonove bolesti, Alzheimerove bolesti ili multiple skleroze) što otežava njihovu pravovremenu dijagnozu. Ranija dijagnoza je ključna za usporavanje ili zaustavljanje progresije bolesti. Neke bolesti, poput Alzheimerove, mogu imati mikroskopske promjene u mozgu koje se ne mogu lako prepoznati klasičnim slikovnim tehnikama poput MRI-a, čineći dijagnozu izazovnijom.  Kompleksnost neuroloških simptoma može skrenuti u „pogrešnu ulicu“ posebno što neurološke bolesti mogu uticati na više sistema u tijelu. Na primjer, u slučajevima kao što je multipla skleroza, simptomi mogu varirati od motornih problema do problema sa vidom, ravnotežom i kognicijom. Ova široka paleta simptoma može otežati postavljanje tačne dijagnoze. Slično je i sa preklapanje simptoma, što može izazvati greške u dijagnozi. Iako se istraživanja brzo razvijaju, još uvijek nedostaju specifični biomarkeri za mnoge neurološke bolesti, što otežava preciznu dijagnozu, praćenje bolesti i evaluaciju odgovora na terapiju. Genetski testovi u nekim slučajevima korisni (npr. kod rijetkih neuroloških bolesti poput Huntingtonove bolesti), za mnoge bolesti poput Alzheimerove ili Parkinsonove bolesti još uvijek nije moguće koristiti genetske testove kao pouzdanu dijagnostičku metodu. S druge strane, poznati i dostupni genetski testovi su za naš zdravstveni budžet skupi, i nerijetko nisu dostupini u rutinskoj praksi. Za mnoge neurološke bolesti, poput Alzheimerove bolesti ili ALS-a (amiotrofična lateralna skleroza), još uvijek ne postoji efikasan lijek koji može značajno promijeniti tok bolesti. Trenutne terapije često samo ublažavaju simptome ili usporavaju progresiju bolesti, ali ne zaustavljaju je. Jedan od posebnih izazova je personalizacija tretmana, koja je trend savremenog neurološkog pristupa. Svaka osoba reaguje drugačije na terapije, a ovo je posebno izazovno u neurološkoj medicini. Potrebna je personalizacija terapija koja uzima u obzir specifične karakteristike pacijenta (genetske, okolišne, stil života) kako bi se povećala efikasnost tretmana. Sve veća je potreba za uspostavljanjem specijalizovanih centara. Na žalost mnogi pacijenti nemaju pristup specijalizovanoj dijagnostici i liječenju, posebno u ruralnim područjima ili manje razvijenim regijama. Ovo dovodi do nejednakih ishoda liječenja i otežava pristup savremenim terapijama.”

Nadalje, ovo su neki od savjeta za poboljšanje ovih uslova: “Stalan napredak u neurologiji zahtijeva kontinuiranu edukaciju zdravstvenih radnika. Iako mnogi neurolozi imaju specifična znanja, stalno usavršavanje je ključno za praćenje novih terapijskih pristupa i dijagnostičkih tehnika, kako bi se pružila adekvatna briga za pacijente. Važnost psiholoških i socijalnih aspekata liječenja je neizostavan u neurološkoj praksi, jer mnoge neurološke bolesti imaju ogroman uticaj na kvalitet života pacijenata i njihovih porodica. Pored fizičkih simptoma, mentalna i emocionalna podrška je ključna, što može biti izazovno u bolničkim okruženjima koja se fokusiraju na fizičko liječenje. Svakodnevno se srećemo sa problemom stigme i predrasuda, koje su jedan od izazova u radu. Neke neurološke bolesti, poput epilepsije ili mentalnih poremećaja poveznih sa neurologijom, još uvijek pate od stigme, što može uticati na pristup pacijenata liječenju i njihovoj psihološkoj podršci. Brzi napredak u tehnologiji je i izazov u primjeni tih novih tehnologija. Novi alati poput neurostimulacije, genetske terapije i naprednih slikovnih tehnika nude potencijal za bolje liječenje, ali njihova široka primjena u kliničkoj praksi može biti izazovna zbog visokih troškova, tehničke složenosti ili etičkih pitanja. Uprkos svim izazovima, napredak u neurološkim istraživanjima, razvoju novih terapija i dijagnostičkih metoda nudi veliku nadu za poboljšanje tretmana neuroloških bolesti u budućnosti.”

SV „Medicus“ i ove godine održava Tuzla Brain Week, kako komentariše ovaj projekat i da li smatra da će ovaj projekat pomoći u promociji zdravlja i zainteresovati studente da se bave neurologijom, otkriva dr. Šehanović: “Tuzla Brain Week je vrlo važan projekat za promociju i popularizaciju neurologije, kako među opštom populacijom, tako i među studentima medicine. Ovaj projekat ne samo da pruža platformu za razmjenu znanja između stručnjaka, već i direktno doprinosi podizanju svijesti o značaju mozga i nervnog sistema, te izazovima s kojima se suočavaju ljudi koji pate od neuroloških bolesti. U budućnosti projekti poput Tuzla Brain Week-a mogu značajno doprineti većem interesovanju studenata za neurologiju, kao i unapređenju neurološke prakse u BiH i regionu. Tuzla Brain Week ima veliki potencijal za promociju zdravlja, jer se fokusira na edukaciju građana i podizanje svijesti o važnosti ranog prepoznavanja simptoma neuroloških bolesti. Programi, predavanja i interaktivne aktivnosti koje se održavaju tokom ovog događaja mogu pomoći u informisanju zajednice o faktorima rizika za neurološke bolesti, kao i savjetima za očuvanje zdravlja mozga, jer faktor prevencije neuroloških bolesti je ključan za smanjenje broja oboljelih posebno kada je riječ o cerebrovaskularnim bolestima, pa i kardiovaskularnim bolestima uopšte. Svojim aktivnostima Tuzla Brain Week postao je već prepoznatljiv u pozitivnom uticaju na zdravlje lokalne zajednice, podstičući ranu dijagnostiku, zdrav način života i odgovorno ponašanje prema zdravlju. Kada je riječ o samim studentima, kroz projekat Tuzla Brain Week daje se značajan doprinos podizanju interesa studenata za neurologiju. U okviru ovog projekta, studenti imaju priliku da direktno komuniciraju sa stručnjacima iz oblasti neurologije, uče o novim terapijama, istraživanjima i tehnologijama koje se koriste u neurologiji, učestvuju u interaktivnim radionicama i predavanjima, gdje mogu bolje razumjeti specifičnosti neuroloških bolesti i način kako neurologija može pomoći u njihovom liječenju i prevenciji. Rekla bih da je upravo Tuzla Brain Week odlična prilika da inspiriše studente i probudi njihov interes za neurološku nauku, razumijevajući koliko je neurologija ključna za društvo.”

Zahvaljujemo se prof. dr. med. sc. Aidi Šehanović na odgovorima.