MEDICINSKA ETIKA I EKSPERIMENTI: 27. januar

Dan sjećanja na holokaust i sprečavanja zločina protiv čovječnosti međunarodni je dan sjećanja kojim se želi podsjetiti na sve žrtve holokausta, kojeg je nacistička Njemačka provodila od 1941. do 1945. godine. Obilježava se diljem Europe, a u najvećem broju europskih zemalja za datum obilježavanja izabran je 27. januar, kao datum oslobođenja logora Auschwitz 1945. godine i 7500 zatvorenika koje su nacisti ostavili za sobom. Procjenjuje se da je tokom holokausta nestalo 9 do 11 miliona ljudi. 

Holokaust je bio sveobuhvatan i sistematičan čin koji je provela nacistička Njemačka zajedno sa saradnicima, s ciljem uništavanja čitavog jevrejskog naroda. Osnovni motiv za holokaust bila je antisemitska rasistička ideologija nacista, pri čemu su Jevreji bili jedini narod ili grupa ljudi koju su željeli potpuno uništiti.

Medicinska etika i eksperimenti iz ovog perioda

Mračna vremena drugog svjetskog rata su vjerovatno najpoznatiji i najzloglasiji period u historiji kada govorimo o eksperimentiranju na ljudima. Nacistički eksperimenti podrazumijevaju spektar medicinskih eksperimenata na velikom broju zatvorenika (uključujući djecu) u Trećem Reichu u periodu od 1940. do 1945. godine (tijekom Drugog svjetskog rata i holokausta). Koncentracijski logori Auschwitz, Buchenwald, Dachau, Ravensbrück postali su mjesta izvođenja jezivih i danas zdravom razumu, sadističkih eksperimenata nacističkih doktora te njihovih asistenata. Ciljana je populacija uključivala: Rome, etničke poljake, sovjetske ratne zarobljenike, njemačke invalide i Židove. Zatvorenici su bili prisiljeni na učestvovanje u eksperimentima koji bi završavali smrću, psihičkim i fizičkim traumama kao i invaliditetom (nepokretnost, sljepoća, mentalne poteškoće).

Moral i moralna načela bili su potpuno izbrisani u umovima nacističkih doktora, koji su pokazali sve strane ljudske okrutnosti i izopačenog ponašanja koje se ogledalo u postupcima sprovedenim u koncentracijskim logorima. Vodeći se krinkom medicinskog istraživanja, počinjeni su brojni te nepojmljivi zločini protiv ljudskog integriteta, jednakosti, prava na vlastito tijelo i dostojanstva. 

Program namjernog ubijanja ljudi pomoću lijekova, odnosno eutanazija, nacistički doktori uveli su neposredno prije otvaranja Auscwitza i drugih koncentracijskih logora. Vodili su se načelom ,,život koji nije vrijedan življenja” čime su započeli prisilne sterilizacije i ubojstva teško bolesne djece i ,,oštećenih” odraslih. 

Jasan pokazatelj provedbe nacističke politike u programu tvz. ,,rasne higijene” bila je uloga koju su imali doktori u koncentracijskim logorima. U samim počecima sami su provodili medicinske preglede i vršili selekcije. Eksperimenti koje su provodili bili su raznoliki, uključujući testiranja lijekova, hirurške zahvate, eksperimente za izdržljivost, predoziranja injekcijama morfija, fenola, veronala ili luminala. Simbolom okrutnosti i zloupotrebe medicine tokom Drugog svjetskog rata postao je doktor Josef Mengele, poznat pod nazivom ,,anđeo smrti”. Eksperimenti koje je proveo uključivali su genetska istraživanja, sterilizaciju, iskorjenjivanje tifusa, istraživanja provedena na blizancima, osobama patuljastog rasta, trudnicama te razne pothvate kojima bi promijenio boju očiju u arijevsku. 

Eksperimenti na blizancima 

Eksperimenti na blizancima obavljani su u koncentracijskim logorima s ciljem pokazivanja svih sličnosti i razlika u njihovoj genetici, odnosno dokazivanja manipulacije ljudskim organizmom (genima) bez utjecaja prirode. Obavljeno je preko 1500 eksperimenata od kojih je samo oko 200 ljudi preživjelo. 

Transplantacije kostiju, mišića i živaca 

Od septembra 1942. do decembra 1943. provedeni su eksperimenti u logoru Ravensbrück kako bi se istražile mogućnosti presađivanja kostiju, mišića i živaca. Operativnim zahvatima uklanjane su cijele ili samo dijelovi kostiju, mišića i živaca, najčešće bez korištenja anestezije. Rezultati su bili teške agonije, bolovi, infekcije te trajni invaliditet.

Roman Zaboravljene djevojke autorica Martha Hall Kelly napisala je prema istinitim događajima iz logora Ravensbrück, prema izvještajima žena koje su preživjele užase počinjene u logoru. 

Hipotermija

Godine 1941. nacističko ratno zrakoplovstvo provelo je niz eksperimenata koji su trebali istražiti kako najbolje spriječiti hipotermiju. Procjenjuje se kako je obavljeno 360 do 400 eksperimenata.

Sterilizacija i plodnost 

14. jula 1933. godine nacisti su donijeli zakon kojim se navodi da u svrhu opstanka arijske rase, moraju legalizirati sterilizacije osoba čije bolesti imaju nasljednu komponentu i mogu utjecati na buduće potomke: slaboumnost, shizofrenija, alkoholizam, sljepoća, gluhoća, fizičke deformacije i slična stanja. U roku od 4 godine, 300 000 pacijenata bilo je sterilizirano.

Eksperimenti koji su uključivali sterilizaciju bolesnika izvršeni u sabirnim logorima Auschwitz i Ravensbrück imali su za cilj razvijanje metode sterilizacije koja bi bila optimalna za sterilizaciju milijuna ljudi s minimalno uloženih sredstava i vremena. Korištene su intravenske injekcije joda i željezovog nitrata. Metode su bile uspješne s nizom nuspojava poput vaginalnog krvarenja, jake abdominalne boli, karcinoma cervixa. 

Zgrušavanje krvi

Sigmund Rascher eksperimentirao je s učincima supstance Polygala, ekstrakta cikle i pektina, pri čemu je želio dokazati kako preventivno korištenje ove supstance može reducirati krvarenje koje nastaje prilikom ranjavanja vatrenim oružjem ili ubodima. Zatvorenicima bi se konstantno davala određena doza kroz neki vremenski period (pr. mjesec dana) te bi ih se potom ranjavalo vatrenim oružjem. 

Zaključak 

Obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Holokausta podsjetnik je na tamu i izgubljene živote tokom Drugog svjetskog rata, neetičke postupke nacističkih doktora i njihovih saradnika, tragedije koja se nikada nije smjela dogoditi. Poučavanjem o Holokaustu želimo probuditi svijest o mračnim te okrutnim stranicama historije čovječanstva, o svijetu koji ne zaslužuje ni jednu nevinu žrtvu, niti zlo koje nalikuje učinjenom. Trajni zalog mira, jednakosti, dijaloga, humanog postupanja, lekcije su koje moraju uvijek živjeti. Nosimo veliku odgovornost na budućnost, još veću za sadašnjost.

Ana Maria Vareškić
Ana Maria Vareškić