ANTIBIOTSKA REZISTENCIJA: Globalni problem

Antibiotici, kao čudotvorni lijekovi, spasili su mnogo života otkada su uvedeni u medicinsku praksu, ali njihova nekontrolisana i nepravilna upotreba dovela je do razvoja antibiotske rezistencije – sposobnosti da bakterije prežive djelovanje lijekova. Tako nastaje globalni problem koji otežava liječenje, čak i najlakših infekcija. Ukoliko se ne poduzmu konkretne mjere, antibiotska rezistencija bi mogla postati vodeći uzrok smrti. Ona ne predstavlja problem budućnosti, već sadašnjosti.  Šta će se desiti kada antibiotici, ključni saveznici u borbi protiv bakterijskih infekcija, posustanu i prestanu djelovati?

Bakterije prirodno razvijaju otpornost na antibiotike procesom evolucije, ali ljudske aktivnosti su značajno ubrzale razvoj antibiotske rezistencije. Najveći problem leži u neprvilnoj primjeni antibiotika, počevši od nepravilnog propisivanja antibiotika za virusne infekcije do samoinicijativnog uzimanja antibiotika. 

Posljedice na društvo i zdravstvo, koje ovaj problem ostavlja, otežavaju liječenje, operacije, a tretmani poput hemoterapije postaju rizičniji jer su pcijenti podložniji infekcijama koje se ne mogu kontrolisati antibioticima. Kod pacijenata s infekijama izazvanim rezistentnim sojevima mogu nastati teške komplikacije koje bi se liječile upotrebom jačih i skupljih antibiotika, a koji dalje mogu imati ozbiljne i iznimno teške posljedice. 

Neke od najopasnijih bakterija koje su razvile otpornost na antibiotike su:

• Eschercihia coli – koja je najčešći uzročnik urinarnih infekcija, ali također može izazvati teške infekcije poput sepse i infekcije probavnog trakta;
• Staphylococcus aureus – uzrokuje infekcije kože, rana i pluća, a otporni sojevi poput MRSA mogu uzrokovati teže oblike infekcija koje su komplikovanije za liječenje;
• Klebsiella pneumonie – izaziva infekcije pluća, mokraćnog sistema i krvotoka, a razvija otpornost na antibiotike poput krabapenema, koji se koriste za najteže slučajeve infekcija; Zbog toga je liječenje ovih infekcije skoro nemoguće.
• Jedan od ključnih koraka u sprečavanju antibiotske rezistencije je odgovorna upotreba antibiotika. Odgovorna upotreba antibiotika uključuje propisivanje antibiotika samo kada je to neophodno i opravdano, a podrazmijeva i precizno biranje odgovarajuće terapije. Edukacija pacijenata je veliki korak ka zaustavljanju ovog globalnog problema: podsjećanje na obavezno dovršavanje cijelog tretmana antibioticima, i onda kad su se simptomi bolesti povukli
  Na taj način se sprječava razvoj otpornosti na antibiotike kod bakterija.
  

PREVENTIVNE MJERE ZA SPRJEČAVANJE ANTIBIOTSKE REZISTENCIJE

• Jedna od ključnih preventivnih mjera jeste edukacija o važnosti pravilne upotrebe antibiotika svih učesnika u zdravstvenom sistemu, a uključuje ljekare, farmaceute i pacijente. Edukacijom i podizanjem svijesti značajno djelujemo na suzbijanje ovog problema. 
• Smanjenjem upotrebe antibiotika u stočarstvu i poljoprivredi pridonosi se smanjenju razvoja rezistencije – smanjuje se mogućnst prijenosa rezistentnih bakterija na čovjeka.
• Vakcinacijom se smanjuje potreba za antibioticima, jer vakcine sprječavaju bolesti koje bi zahtijevale liječenje antibioticima. Primjer je BCG vakcina protiv tuberkuloze, a infekcija s Mycobacterium tuberculosis zahtijeva antibiotski tretman.
• Pravilna higijena i prevencija infekcija u bolnicama i zdravstvenim ustanovama su ključne za sprječavanje i širenje otpornosti. To uključuje stroge mjere kontrole infekcija, kao što su pravilno sterilisanje opreme i postupanje sa zaraženim pacijentom.
• Nadzor upotebe antibiotika nad širenjem otpornosti može pomoći u identifikaciji i ranom prepoznavanju novih sojeva otpornih bakterija, a omogućva uvođenje ciljnih mjera za kontrolu i smanjenje razvoja otpornosti.

Antibiotska rezistencija je ozbiljan globalni javno-zdravstveni problem koji ugrožava napredak medicine, i predstavlja prijetnju zdravlju ljudi širom svijeta. Iako postoje brojni globalni i lokalni napori da se zaustavi širenje otpornosti, ostaje zabrinjavajuća činjenica da se ne provode dovoljno stroge mjere, posebno u poljoprivredi. Jedan od ključnih izazova je i nejednak pristup u različitim zemljama, gdje se bogate zemlje bore sa viškom antibiotika, dok zemlje u razvoju nemaju adekvatan pristup istima.

Za razmišljanje ostaje pitanje: Hoćemo li uspjeti pronaći ravnotežu izameđu korištenja antibiotika za liječenje i sprječavanje infekcija, kao i smanjenja njihovog prekomjernog korištenja, koje može imati dugoročne posljedice po zdravlje čovjeka na globalnom nivou?

Ovo pitanje zahtjeva hitnu reakciju, ali i odgovornost svakog pojedinca, zdravstvenog radnika, kao i nadležnih oblika vlasti jer je borba protiv antibiotske rezistencije borba za očuvanje zdravlja u budućnosti, ali i sadašnjosti.