Dr. Naida Salković: Za uspjeh je potrebno vrijeme

Doktorica Naida Salković bivša je studentica Medicinskog fakulteta u Tuzli. Tokom školovanja bila je aktivna u mnogim vannastavnim aktivnostima i po tome je, kao i po svom uspješnom studiranju, bila prepoznatljiva. Pozvali smo Naidu da nam odgovori na nekoliko pitanja i opiše kako je to njen put izgledao. U nastavku pročitajte šta nam je to Naida rekla, u nadi da će njeno iskustvo pomoći vama koji trenutno studirate kao i vama koji planirate upisati medicinu i krenuti ovim veoma teškim, ali humanim putem.

1. Završila si medicinski fakultet i stekla zvanje doktora medicine. Šta ti je bila najveća motivacija za vrijeme studija i koje su bile najveće prepreke u tvom školovanju?

Motivacija tokom studija se postepeno mijenjala, međutim znala sam šta želim i bila sam istrajna u tome da se to desi, a to jeste da završim fakultet i steknem zvanje doktora medicine. Mogu reći da je bilo perioda kad je stvarno bilo teško; tu su nekako najteže bile 2. i 3. godina studija. U tom periodu se moralo jako puno učiti tokom čitave godine, polagati bezbroj nekih ispita i kolokvija, a rezultati su  “sporo” dolazili.

Ja sam osoba koja voli vidjeti rezultat, a volim da to bude poprilično brzo, pa je zaista bilo teško istrajati u svom tom učenju i odricanju. Neke od najvećih prepreka jesu upravo bili određeni ispiti koje sam malo teže položila. Zatim, tu je i  moja osobina da volim da radim milion stvari odjednom, pa nekad sam morala da neke prilike odbijem kako bih se mogla fokusirati. 

2. Uspijevala si odlično kombinovati fakultetske obaveze i vannastavne aktivnosti. Šta bi savjetovala mlađim studentima koji se žele posvetiti vannastavnim aktivnostima?

Da biste uspjeli u bilo čemu potrebno je da odvojite dovoljno vremena, uložite mnogo truda te da se, s vremena na vrijeme, nečega i odreknete, tako da ako želite kombinovati bilo šta sa fakultetom, morate isplanirati vrijeme.

Ako ništa, pored fakulteta vjerovatno želite uklopiti socijalni život, kao vrijeme za odmor i rad na sebi. Lično smatram da najgore funkcionišem kad nemam mnogoobaveza, jer onda tokom dana ne stignem ništa uraditi pošto nemam potrebu da isplaniram dan. Mislim da su vannastavne aktivnosti nešto što nas unaprjeđuje, ne samo profesionalno, nego u svakom aspektu, tako da bih sve kolege savjetovala da se makar nekoliko puta ohrabre, motivišu i pokušaju otići na neki seminar ili kongres, ili pokušaju učestvovati u nekom projektu.

Postoji jako puno prilika za rad van fakulteta, a svako iskustvo vam može donijeti razne benefite, pomoći da napredujete, a možete čak upoznati i nove prijatelje. Ja ću se fakulteta više sjećati kroz rad u studentskim udruženjima nego kroz sam fakultet, jer meni su BoHeMSA i MEDICUS uljepšali studentski život, i zauvijek ću biti zahvalna onima koji su me motivisali da budem dio udruženja. 

3. Koje su najvažnije aktivnosti u kojima si učestvovala za vrijeme studija? Šta bi izdvojila kao nešto što ti je najznačajnije?

Iskreno, teško je izdvojiti šta je bilo najvažnije; sve te aktivnosti su na neki način povezane i sve su jednako “krive” u izgradnji mog karaktera. Međutim, na neki način smatram da se odlasci na razmjene mogu posebno izdvojiti. Odlazak na studentske razmjene za mene je bio jedan stvarno veliki korak. Kroz boravak na razmjenama naučila sam svašta – od učenja o drugim kulturama do stručnih saznanja.

Imala sam priliku asistirati na zahvatima koji se kod nas još uvijek ne rade, raditi u laboratoriji i sa različitim mikroskopima koje nisam mislila da ću ikad vidjeti, ali sam imala priliku i vidjeti druge zdravstvene i obrazovne sisteme. Pored toga, tako dobro sam usavršila engleski jezik, te sam kroz razmjene postala samostalnija, naučila sama putovati i snalaziti se. Čak i ako ste otišli da studirate u drugi grad, nije isto kada ste u vašoj državi i gradu gdje svi pričaju i znaju isti jezik kao vi, ili kada odete negdje gdje onaj jezik na kojem se sporazumijevate nikome nije maternji.

4. Koji bi savjet dala mlađoj sebi, a da opet upisuješ medicinski fakultet? Da li bi nešto radila drugačije?

Definitivno bih samoj sebi rekla da moram manje brinuti za ispite i savjetovala bih da se još više posvetim nekim stvarima pored fakulteta. Ja sam generalno osoba koja  se brine i kad ne treba, i nekad sam toliko pretjerivala sa brigom da mislim da sam sve oko sebe nervirala. Upravo zbog toga, sad kad god mogu savjetujem mlađe kolege i kolegice da se ne brinu nepotrebno. Naravno da svi hoćemo položiti ispit i upisati dobru ocjenu, ali na kraju dana nema smisla brinuti se toliko da se ugroze apetit, san i  zdravlje.